Probudila ga jeziva tišina , okupan u hladnom znoju i bunovan od minulog sna ,pokušao je da ustane ali se predomisli.Znao je da nece moci.Ne može vec mesecima , još od zimus kad je slomio kuk ,ostao je da leži u krevetu.
Prepušten sam sebi ,deca istrgoše svoje korene rasuše se po svetu.Kad -kad pozovu da vide da li je živ.Da nije bilo dobrih komšija odavno bi on napustio ovaj svet .Godine su ucinile svoje , zašao je odavno u osamdesetu.
Okrete glavu prema prozoru ,pogleda u mracne oblake.Misli mu se razvodniše .
Više nije znao gleda li u oblake ili sumorni svet sopstvene duše.
Opet je sanjao brata Milutina ko zna po koji put, ali noćas je bilo drugacije .
1955 Negde u Srbiji
Vreo letnji dan .Kraj reke kupalište, tih godina jedino mesto za okupljanje mladih. Mladi ,ludi ,lepi uvek u društvu najlepših devojaka.Privlacili su pažnju gde god su se pojavljivali,verovatno su bili jedini blizanci u to vreme u njihovoj okolini.Kao jaje jajetu ,.U svemu isti .Jedino je malo zavideo bratu to što nikada nije mogao da postane plivac kao on.Tog dana je na kupalištu je bilo pedesetak devojaka i mladica.Milutin pozdravi par prijatelja uz put i odma skocio da pliva.
Gledao ga je sa divljenjem ali i potajnom zavišcu. Niko nije primetio kada se tamnji oblaci nadvise nad rekom .Pljusak koji je usledio rasteraše sve kupace,samo je Milutin ostao u reci ,beše podosta odmakao od obale .Ostao je sam na obali , dozivajuci brata.Kiša mu se slivala niz lice nije video ništa.
"Milutineeeeeee‚" -uzalud je dozivao .Stajao je u nadi da ce mu se brat svakog trenutka pojaviti .U vodu nije smeo.Ne zna ni sam koliko je tako cekao ,kiša je odavno stala.Pade i noc ,Milutina nema .Slutio je najgore.Nije slutio, osecao je ,blizanci to osete.Znao je da je taj dan nestao deo njega zauvek i pre nego što su sledeci dan našli Milutinovo telo par kilometara nizvodno .
San mu nije izlazio iz glave .Nocas je opet sa Milutinom bio na reci ,gleda ga kao srecno izlazi iz reke ,smeši mu se.
"Gavro brate "-kao da mucuje glas ,grli ga .Oseca njegove mokre i hladne ruke ,kako ga obavijaju .-"Kao nekad u kolevci zajedno Gavro moj.Vratio sam se "
Nije čuo kako je voda velikom brzinom prodirala u kucu .Niti se zabrinuo kada je pocela da ulazi u sobu .Jedino mu je bilo važno da se Milutin vratio.
Нема коментара:
Постави коментар