уторак, 3. септембар 2013.

Trenutak



On se ne boji budućnosti siguran je u sebe... u mene ,za njega ovaj trenutak ne postoji , vetrovi će ga oduvati iz njegovih misli kao i mnoge druge pre ,sutra ga se neće ni sećati...proći će meseci, godine... milioni godina , promenićemo se ,a ja ću kao i sada sećati ovog trenutka kako sedimo mirno i spokojno, njegove prste na mojima kako kao meka svila klize po mojima... moje glave na njegovim grudima.. svoje mirne luke dok slušam njegove otkucaje srca koji me tako umiruju....

Нема коментара:

Постави коментар