уторак, 24. септембар 2013.

Jednog dana...



Jednoga dana kad ne bude nas više, 
kad budu padale jesenje kiše, 
da li ćeš na mene pomisliti
i jednu suzu pustiti... 
Jednoga dana kad prekrije me trava, 
a tvoje rame njena kosa plava, 
hoćeš li tada suzu ispustiti 
i moje ime tiho izustiti... 
Jednoga dana kad prekrije me tama, 
i moja duša ostane sama,
 molim te tada upali sveću ,
za ženu koja ti je želela sreću...

Нема коментара:

Постави коментар