Jednoga dana kad ne bude nas više,
kad budu padale jesenje kiše,
da li ćeš na mene pomisliti
i jednu suzu pustiti...
Jednoga dana kad prekrije me trava,
a tvoje rame njena kosa plava,
hoćeš li tada suzu ispustiti
i moje ime tiho izustiti...
Jednoga dana kad prekrije me tama,
i moja duša ostane sama,
molim te tada upali sveću ,
za ženu koja ti je želela sreću...
Нема коментара:
Постави коментар