петак, 8. фебруар 2013.

Tek nadolazeće jutro grize ostatke noći.Osećam te, kako se uvlaćiš u krevet i privlačiš me uz sebe.Stavljam glavu na tvoje grudi,da osetim tako poznate otkucaje srca.Rukama prolaziš preko moje duge crvene kose rasute po belom jastuku. Tiho... Sasvim tiho izgovaraš moje ime,dok se još čvršće privijaš uz mene. Ljubiš me u obraz dok ti se jedna suza otima iz oka.Pravim se da spavam, pitam se...da li si napokon pobedio bitku sam nad sobom. I ovaj put smo okrenuli peščani sat ,dajući nam još jednu šansu, Dok ne iscuri sav pesak u svom bezdanu.

Нема коментара:

Постави коментар