петак, 8. фебруар 2013.

Kako preživeti život

Tražila je komad zemlje. Svoje zemlje u proleće,Tu na proplanku klečela je i kopala,svojim krvavim i sve već izlomljenim noktima. Nije je bilo... Ne tu... Sve jednom nestane ,svi jednom moraju da odu... ništa nije večno,ništa ne traje zauvek. Osetila je blago milovanje vetra po kosi i tihi šapat: "Zima je.Ne traži uzalud.Ništa nije isto .Ništa nije večno. Ni taj komad zemlje, ni bilo šta drugo.Vreme ne moćeš da vratiš,čak ni ovaj trenutak dok ti govorim,odlazi u nepovrat,menja se postaje prošlost.Ustani bori se ,prošlost ne mozeš promeniti ali budućnost da."

Нема коментара:

Постави коментар